Zaljubila sam se u Suleymana. Mislim da se iz aviona vidi koju je vjeru dobio pri rođenju. Moja možda nije toliko vidljiva, ali njegova je vrlo. I da…niti jedno dijete ne kaže po rođenju: „Ja želim biti musliman, katolik, što god. Svi mi dobijemo etiketu zavisno gdje nas je zemljopisno spustilo na Zemlju u ovoj rundi. Ja sam bila zaljubljena u njega iznutra, a ne u čovjeka muslimanske vjere. Niti sam u bilo kojem trenutku osjećala da je drugačiji. Nisam razmišljala da je Suleyman musliman dok mi nisu „spomenuli“ sa strane dežurni dušebrižnici. „Pa kako bi ti mogla s njim živjeti, znaš kakvi su ti oni?“ A kakvi su oni? Ti znaš, jel’ tako? Ti koji se možda iz Zagreba nisi mrdnuo znaš i kakvi su oni i kakav je on.

Pije sve, jede sve. Razmišlja kao i ja. Možda je i izrod što sve to „zabranjeno“ radi, ali i dalje ima taj pečat i tu etiketu da je musliman. Ide u onu drugu crkvu sa šiljatim minaretićima i klanja se krivom Bogu. No, nisam se niti jednom zapitala bi li me smetalo to da živimo zajedno. Ne bi. Ja u Boga vjerujem baš kao u i Allaha, a i Buddhu i Universe. Sve je to meni isto i kakve sam volje, tako nazovem tu višu silu koja nam služi kao nevidljiva ruka da nas vodi kroz život. Vjera nema nikakve veze sa fanatizmom. Niti se njegova vjera razlikuje od moje. Isus, Budhha i Muhamed su propovijedali ljubav. Ljubav je srž svake vjere. I zahvalnost. A kuda smo mi ljudi otišli? U mržnju i netoleranciju!

Moj mali je kao bebač gledao Baby TV. Na tom programu sve je lijepo, šareno, veselo i djeca su svih boja koža pa i pripisanih im vjera očito. On nije niti jednom pitao zašto je neko dijete crno ili žuto. On to nije niti vidio! Odrasli su ti koji to vide i truju djecu predrasudama.

Nitko se nije rodio mrzeći drugu osobu na osnovi njegove boje njegove kože, kulturološkog nasljeđa ili vjere. Ljudi uče kako mrziti, pa ako mogu naučiti kako mrziti, mogu naučiti i kako voljeti jer ljubav je prirodnija ljudskom srcu od mržnje.“ – Nelson Mandela

„Crnci i Arapi smrde!“ Koliko sam samo to puta čula u životu. Isto od ljudi koji nikada nisu niti vidjeli Arapa u životu, a kamoli putovali po arapskim zemljama. Možda sam sada i ja kritičar. Ali ne mogu si pomoći da ne kritiziram ljude koji ne znaju o čemu govore. Najveselije ljude sam srela u Egiptu. Taj njihov duh i osmijeh je toliko širok da nisam ostala imuna. Nisam bila nikada u Siriji i jako mi je žao da nisam prije ovoga kaosa. Po priči moje dobre drugarice iz Beograda, koja je proputovala pola svijeta, tamo je živio najtopliji i najsimpatičniji narod na koji je ona naišla. Zvali su ih u svoje domove na čaj i spavanje, a sreli ih na cesti. Uništio je „civiliziran“ zapad „neciviliziranu“ Siriju. Netko se igra Boga na Zemlji. No nema veze. Sve to ide u krug. Karma je za to zadužena. Generacijski se vrti prokletstvo. Neće te u ovome životu, ali sustići će te u slijedećem. Ja znam da niti itko od njih smrdi niti je drugačiji od mene. Čak štoviše. We are all one! Zapamtite to. Jer sljedeći put kada pomislite da ste bolji od nekoga sjetite se da je i Hitler to isto mislio. Nekako nije zapamćen po dobrome.

Be love…share love…be the first of all human!