Ponekad se čini da smo baš sve kondicionirane da služimo drugima i stavimo druge na prvo mjesto.
Da se ponašamo kako priliči…
Da ne smijemo biti izravne jer to nije pristojno…

Prilagodile smo se jer smo tako opstale i uslijed toga nam je unutarnji glas toliko utihnuo da ga više niti ne čujemo.

No, nitko nam ne brani da presudimo same sebi do kraja i dozvolimo da nam to bude sudbina.

Naš unutarnji glas ima svu snagu Stvaratelja/Svemira/Boga…

Naše emocije su tu da nas navode i pokazuju nam put kako bi izgradili predivne odnose s drugima.

Došle smo tu da živimo život kakav same želimo i time mijenjamo svijet na bolje!