“Ljubavi moja…toliko si me puta pitao zašto te volim pa evo da ti odgovorim pred svima.

Volim te jer si to što jesi. Moj Superman. Volim te jer si mi pokazao i svoju slabost i svoju nježnu stranu. Volim te jer si mi se otvorio i pustio u ruke. Volim te jer si snažan, uporan i jak. Volim te…ma nebitno je zašto tebe volim…volim te zato što postojiš i vidim sve. I dobro i loše u tebi, ali sve to prihvaćam baš zato što te neizmjerno volim.

Volim te zato što si od mene učinio bolju ženu i zbog tebe sam to što jesam danas. Ti u meni budiš najbolje. Takvi su rijetki. Rijetki su oni zbog kojih se želiš promijeniti, a da te to oni i ne traže. Nikada mi nisi rekao da nešto na meni ne valja, a opet sam sama otkrivala i popravljala nedostatke.

Nisi ni znao kakav si utjecaj imao na mene, ali to što mi je donijela ljubav s tobom je nešto najljepše što mi se desilo u životu.

Volim te zato što si otvorio i dodirnuo sve moje najdublje rane koje sam imala i pustio svjetlo u njih. Da ih vidim, prepoznam i zacijelim jednu po jednu.

Bilo je često teško. Često sam urlala od bolova koje sam imala otvarajući ih, ali sve je prošlo. Zacijeljene su i ja sam na putu da postanem ono tko zaista jesam. Ono što je moja duša istinski, a ne mala djevojčica sa obrambenim reakcijama.

Volim te zato što si me naučio što znači bezuvjetno voljeti. Iako sam često zbog boli koju nosim u sebi bježala u suprotnom smjeru od ljubavi, ti si mi otvorio srce i pokazao kako se to radi. Zbog tebe sam osjetila kakav je to osjećaj kada te oblije ta silna ljubav koju želiš dati bez obzira na to što će druga strana reći. Bezuvjetno znači ne tražiti i očekivati zauzvrat.

Volim te jer si u meni porušio sve zidove i dozvolio mi da pred tobom budem ranjiva i nisi me zato odbacio. Nisi me odbacio niti kada sam u toj ranjivosti bila prema tebi loša i bezobrazna. Nisi me odbacio niti kada sam te povrjeđivala. Hvala ti na tome ljubavi. Hvala ti što si bio strpljiv sa mnom. Hvala ti što mi nisi rekao da sam luda i da odem negdje na liječenje, nego si imao strpljenja.

Volim te zato što si me prihvatio takvu kakva jesam. Sa svim prednostima i manama. Sa svim ludim i nježnim trenucima. Sa svim up and down stanjima. Volim te jer me voliš hrabru i snažnu.

Volim te toliko da želim izliječiti sve svoje bolne rane kako bih ti bila najbolja verzija sebe. Kako bih bila ono što oboje zaslužujemo da sam ti ja. Jer nismo se slučajno našli. Našli smo se da me izliječiš, a ja da te volim toliko da ponovno vidiš što je to ljubav. Ona prava. Ona za koju se mijenja život iz korijena jer je toliko velika i jaka da pobjeđuje sve. Ne ona iz Disney filmova. Ova iz naše knjige. Knjige naše sudbine u kojoj je davno upisano kako i zašto ćemo se sresti i koliko se voljeti. I am yours … forever!”

Poglavlje iz knjige “Balkanska Hurem”