Danas sam shvatila da sam se zaljubila u kopiju svoga tate. Zapravo nisam danas to shvatila. Danas sam shvatila i to na vrlo bolan način, zašto se to dogodilo. Mislim, zvuči kao floskula…našla si istog starog…OK, nije baš isti. Više kao kombinacija Patricka Swayzea iz ‘Prljavog plesa’ i mog tate. Zakon privlačenja malo je izmiksao moju želju i moje rane iz djetinjstva u visokog, ćelavog, nasmijanog lika koji radi u hotelu (Pljavi ples – tadam!) I by the way ima bolje tijelo od Patricka. 😉 To mi se ipak valjda malo posrećilo. Jedino brijem da ima dvije lijeve iako se ne srami plesati. Pleše one turske plesove pa to malo više liči na naše cajke ili svadbena kola nego na ‘Prljavi ples’. Za ono dizanje u vodi nisam sigurna bi li mogao jer je moja guzica puno veća od njene u filmu. I da…zove me Baby. How cute? Yessss…Tko nije pogledao film, neka preskoči moj blog. To je THE ženski film svih vremena. Meni ga je onaj isti moj tata, kojeg sam očito kasnije tražila po svijetu u muškarcima, dofurao piratskog u ono vrijeme na Beta kazeti i ja sam ga pogledala valjda milijun puta. OK. Ne možda milijun, ali znala sam sve dijaloge na pamet.

Nobody puts Baby in the corner!

To je rečenica koju sam sanjala da mi izgovori, primi me za ruku kao Johnny svoju Baby i izvede iz nereda od života u koji sam se bila saplela na kratko. Kojih par godina kratko. Anyway, našla sam si ja ćelavog lika baš kao što mi je tata i nikako mi nije bilo jasno kako mi se sad odjednom sviđa ćelavac kad volim muškarce sa kosom i još ih volim i malo čupkati. Iako smo sada u godinama kada nitko ne da dotaknuti te tri dlakice jer se boje da će odmah oćelaviti ako ih takneš! Potrgani bivši nogometaš koji si je čak i isti auto kupio kao što je i moj tata davnih dana vozio. No, najbitnija je stavka to da je full druželjubiv i nasmijan, ali emocionalni beton. Ne možeš iz njega izvući nikakvu emociju ili rijetko kada neku, koja te onda šokira. Moj tata u životu nije rekao da me voli ili me krenuo spontano grliti. Ne zamjeram mu. Tako su kaže i njemu servirali, ali spoznaja da sam pristala na isti odnos samo zato što sam to gledala godinama, me danas satrala. Budimo realni. Nije da ja toga nisam bila svjesna, ali znate ono kad volite žmiriti i ne želite si priznati neke očite istine. E pa danas sam protrljala okice i shvatila da se neću jedan dan probuditi i imati cry baby pored sebe. Moj tata sad ima skoro 70 godina, a i dalje je isti! Da se nadam promjeni? Kako ništa nije slučajno, tako se već zadnjih par dana borim s idejom pustiti tu ljubavnu priču ili ne. Mislim, borim se ja već 3,5 godine s tom idejom (od kada smo se upoznali jer sve je od početka too complicated), ali svako malo intenzivnije poradim na tome. Pa odem iz veze i onda neko vrijeme mirujem pa krenemo opet i tako u krug. O tome ću posebno pisati jednom, kada skupim hrabrosti. Jer je pre-ludo i dešava se po cijelom svijetu i to na engleskom jeziku s obzirom da je on sa sjevernog Cipra pa govori turski. Sapunica. Doslovno. Sve moje frendice prate tisuće nastavaka već više od tri godine, nagovaraju me da napišem knjigu, a ja se pitam dokle će to trajati i zašto sam se tako zakačila. Kao da me začarao. Mislim, ima moć nada mnom, ali nije mi do danas bilo jasno kako i zašto.

Danas sam uzela u ruke jednu knjigu. Već odavno znam da vam knjige, ljudi i situacije dolaze u život kada ih trebate da vam nešto poruče. Tek kada ste spremni za njih oni će se pojaviti. Tako sam ja danas uzela knjigu Žene koje previše vole, na preporuku frendice koja sluša moje lupetanje o tom našem luđaštvu pa joj malo postalo i previše očito. Pih…taman sam naučila kako voljeti i sada, odjednom, volim i previše. Mislila sam si ‘ajde, da vidim i to, ionako imam knjigu doma i čeka svoj red za čitanje. Kad ono…počinjem čitati i suza suzu goni. Prepoznala sam se u svemu. Baš svemu.

Na primjer što spisateljica kaže o tome tko su te žene koje previše vole: “Voljeti previše ne znači voljeti mnoge muškarce, ili prečesto se zaljubljivati, ili preduboko istinski nekoga voljeti. To zapravo znači biti opsjednut muškarcem i zvati tu opsjednutost ljubavlju, dopustiti joj da gotovo potpuno nadzire osjećaje i ponašanje, shvaćati da negativno utječe na zdravlje i napredak, ali ne moći se oduprijeti tome. To znači jačinu ljubavi mjeriti dubinom patnje.”

Ma joj, mislila sam si…ne pronalazim se u tome baš. OK. Malo jesam opsjednuta, ali to je ljubav, zar ne? Kada nekoga voliš razmišljaš o njemu svaki dan. Ili možda ne?

Knjigu sam čitala sama na klupi u kvartovskom kafiću koji ima prekrasan vidikovac i pogled na cijeli Zagreb. Idila. Kavica, mir i knjiga. No, ne za dugo. Uskoro prolom oblaka. Ali mojih. Smeđe boje. Otvorila sam branu i samo je curilo iz mene. Nije bilo nikoga oko mene, ali da je i bilo, ja to više ne zadržavam. Puštam da isteče i pročisti mi negativu i ostavi dušu zericu čišćom. Prije sam plakala samo kad sam bila jako ljuta. Sada plačem najviše od tuge. Tugu je najteže isplakati, kažu. Jer je zakopamo duboko, duboko. Da je ne bi dotakli i prepali se koliko je golema. Ona nas onda prati cijeli život i šapće nam na uho svašta nešto, ne baš lijepo. Nisi dobra curica, ne vrijediš, nitko te takvu neće voljeti. Svašta ta tuga šapće, ako je ne iskopate i isplačete. I kažete joj: “OK tugo. Sad te poznajem. Želim ti biti frendica. Nemoj mi više šaptati gluposti na uho. Ja vrijedim i nisam loša i da, ima netko tamo za mene koji će me obožavati baš ovakvu kakva jesam! Hvalaa ti tugo što si me podsjetila na sve to, a sada idi!”

Branu je otvorila nabrajalica iz knjige koja govori kakve su te žene koje previše vole. Od 14 točaka pronašla sam se u punih 10. Možda i u 11 ako ovisnost o hrani zamijenimo s ovisnošću o poslu za koji def. mislim da imam, možda ne u mjeri da spavam na poslu, ali sam se prekovremenih bogme naradila šutke.

Dakle, najvažnije od nabrojanih osobina koje posjedujem su slijedeće: “ Zato što svoje roditelje niste mogli pretvoriti u tople, brižne osobe pune ljubavi za kakvima ste čeznuli, u vama duboke osjećaje budi tip osjećajno nedostupnih muškaraca koje ponovno možete pokušati promijeniti, svojom ljubavlju.” – Teška “optužba”, ali toliko istinita. Koliko sam samo ljubavi odaslala prema tom otoku. Sunce je sijalo sigurno jače tamo, a ostavljalo mene tu u kiši. Možda se zato Hrvatska  u zadnje vrijeme više pretvorila u Englesku, što se vremena tiče. Možda sam ja poremetila meteorološku sliku i ukrala nam sunce, koliko sam se ubijala otvoriti ga. Ništa. Bilo je pomaka i ja sam im se veselila, ali frendice baš i nisu. Zar misliš da tako malo zaslužuješ? Jedan smajlić? Kada će više sjesti na avion i on doći k tebi? Istina, sve je to živa istina, ali uvijek sam pronalazila opravdanja za njega. Puno radi…puno previše radi…ne može on samo tako sjesti na avion…puno radi! Da, a ja sam mogla i na avion, vlak, što god…dobro da i brodom nisam jahala negdje da ga vidim na tren. Davao mi je mrvice, a ja sam ih prihvaćala kao ogromne darove. Drugi su mi  htjeli dati čuda, ali to se nije važilo niti u pola koliko njegove mrvice. Dostupni mi nisu bili zanimljivi. Samo ovaj fizički i emotivno nedostupan. Sjedi 5!

Ajmo dalje…”U vezi vam je bliži san o tome kako bi trebalo biti, nego vaša stvarna situacija.” – tu sam bila kraljica maštanja. Pa tko još živi u stvarnosti? Ona je ionako pre-pre-strašna. Rastajem se, puno radim, imam malo dijete, kupujem i uređujem stan i sve to još sama samcata. Cloud number 9 je baš bio udoban. Istina je da te boli trtica kad tresneš s njega, ali ako se dobro namjestiš možeš si brijati na njemu poprilično dugo.

“Naviknuta na nedostatak ljubavi u vezama voljni ste čekati, nadati se i još jače truditi se ugoditi mu.” – da čekati…nisam niti znala da mogu toliko čekati. On je srušio sve moje obrane. Nikome nikada nisam dala ključeve svoje duše. Njemu jesam. Otključao ju je i zaključao se unutra i šutio. Ubijao me svojom šutnjom. Ubijao me u tišini, dok sam čekala odgovore na koje mi nije dao niti slovca. Pa kaže nešto malo i opet zašuti. Meni, koja se ne gasim, šutnja je najveća kazna. Molim te, kazni me bilo kako, osim šutnjom. Moj se tata s mamom cijeli život svađao šutnjom. Znali su šutjeti mjesece. I onda meni svako svoje priče pričati. Molila sam se toliko puta da se rastanu i prestanu više sa tom “galamom”. Ali nisu. I dan danas se tako svađaju. Ostali su u braku zbog djece. Di ćeš bolje! A mi se nagledali i naslušali te tišine. Psihoterapeuti kažu da je tišina puno gora od svađe. U svađi ima energije i strasti. Ovo je kao samica. Odrezivanje najgore vrste. Za prolupat.

Nemam pojma jesam li suvisla…razumijete li me išta…kaos mi je trenutno u tijelu, više nego u glavi. Glava čisto uvijek razlučuje…Ne to NE!…pec pec! Makni se, jer ćeš se opet opeći. Ali ova moja duša koja me svaki puta odvuče u njegovom smjeru me ubija.

Pronašla sam ja i na Internetu kako se mi zovemo. Twin flame soulmates. Kad sam luda, nek’ sam luda do kraja! Dakle, mi smo dvije duše koje su se dogovorile u prošlom životu da se opet nađu i kopaju jedna drugoj po ranama koje treba izliječiti. Upiru prstom baš u bolna mjesta. I vrte na živo. Bez anestezije. Onda daju pusu da prođe pa opet krenu čeprkati. I tako u krug dok ne zacijeliš ranu.

Odradila sam ih ja dosta s njime. Ali ova najgora neće zacijeliti. Ta koja glasi ovako u knjizi: “Nimalo ne cijenite sebe i duboko u sebi mislite da ne zaslužujete sreću. Mislite da morate zaslužiti pravo na uživanje u životu.” Uf…ovo reći na glas i priznati svijetu, a nosila sam cijeli život masku ledene kraljice je herojstvo! O maskama koje ljudi nose cijeli život, drugi puta…

Što dodati na ovo, osim: „Istina“. Da nije istina, imala bih sada već frajera koji me drži na dlanu i voli koliko i ja njega, ako ne i više. Jer nisam niti glupa niti lijena, a bogme niti ružna, a vrtim se u krug s likovima kojima sam stalno ili previše ili premalo. Nikada dobra. Jedina prava istina je da vas ljudi cijene onoliko koliko vi cijenite sami sebe. Zato drage moje. Pogledajte si svoje frajere i procijenite koliko sliče na vašega oca…psihički, a i fizički. Pa ako su vrlo slični to vam je siguran znak da imate za odraditi neke stare traume. Ja sad idem raditi na tome da si isperem mozak spoznajom da smo svi mi samim dolaskom na ovaj svijet dovoljno dobri i vrijedni ljubavi. Kad to savladam, doći će i on…Onaj koji liči na mog ćaleta, ali nakon što se otvorio ili netko deseti. Ali taj koji dođe će me obožavati baš kao što ću ja tada obožavati njega, a ponajprije samu sebe.